Ako kupuješ legendu, nemoj da je uništiš
Odnosno, kako pametno iskoristiti prepoznatljivost prethodnika
Verujem da su moji Šapčani bili iskreno obradovani vešću da posle skoro 20 godina ponovo radi hotel Sloboda.
Taj hotel je kultno mesto u životu Šapčana, zbog veoma prepoznatljive, ikonične arhitekture i čuvenih stepenica na kojima su ponosno pozirale generacije i generacije maturanata, da ne pominjemo sve te svadbe i gala proslave.
Čak i tokom turbulentnih devedesetih hotel je zadržavao svoj šarm, pa su tako u podnožju i holu bili luksuzni butici, parfimerija, poslastičarnica; klub koji je hotel imao u sklopu bio je za predstave i žurke, dok su okosnica svega bile Crvena sala (za svadbe i veće proslave) i Bela sala (sa kočijama) u koju se regularno dolazilo na klopu i muziku. Da, hotel Sloboda bio je i mesto za izlaske.
Prelaskom u konzorcijum A hotela (u njihovom vlasništvu su još hoteli Izvor, Park, Tornik i Slatina) dobio je još impresivniji i veličanstveniji izgled – što i ne čudi s obzirom na to koliko novca je uloženo – ali, hotel je izgubio dušu.
Nema parfea od lešnika koji je neuporedivo najbolji svima koji su ga tamo jeli. Crvena i Bela sala nestale su zajedno sa oblim čašama od 1dc. Hotel Sloboda sada izgleda kao presek nekog luksuznog rimskog stila i pokušaj građanske kulture Šapca iz 19. veka, ali to jednostavno nije to. Jedino na šta me vajbuje da dođem tamo na 100 godina mature u belom mercedesu i parkiram ga na platou ispred stepenica.
Kada kupujete neki biznis koji je razrađen ili je imao sjajnu reputaciju, vi ne kupujete samo lokal, naziv, opremu, mašine i nameštaj – vi kupujete emociju, asocijaciju i, na kraju, velika očekivanja.
Mene ne zanima koliko je novca uloženo u renoviranje, ako ja tamo ne mogu da jedem parfe od lešnika.
Zato, uvek se trudite da održite prepoznatljivost i vrednost onoga što ste kupili. Da li je to proizvod, usluga, ili nešto treće – zadržite.
Tako su, na primer, novi vlasnici Prave pljeskavice koji su preuzeli posao nakon što je preminuo čuveni Mile Ćulibrk, zadržali osnovni koncept: pljeskavice od čistog junećeg mesa, u tankoj lepinji, samo tri priloga. Čak su našli roštilj majstora koji podseća na čika Mileta.
Ovo sve se ispostavilo kao dobra poslovna logika, jer su ljudi nastavili da dolaze u velikom broju. Ali…
Ako malo bolje pročitate recenzije (i znate da uočite naručene), primetićete nemali broj ljudi koji tvrdi isto: to ne samo da nije ni blizu čika Miletove pljeskavice, već nije ni prići!
Štaviše, revolt činjenicom da se zloupotrebljava lik i delo čoveka koji je stvorio kvalitetan i popularan proizvod je toliko narastao, da se u međuvremenu oglasio Miletov unuk i otkrio da je taj biznis otet od čoveka koji se predstavlja kao njegov naslednik.
Ako ste već preuzeli biznis koji ima reputaciju (legalnim putem), morate se pridržavati kvaliteta na koji su ljudi navikli i podrazumevan je, jer nema te iluzije koja može prevariti verne kupce/korisnike.
U mojoj ulici nalazi se pekara za koju imam utisak da je oduvek tu. Nedavno sam ih pitala koliko dugo postoje i ostala frapirana odgovorom – tek četiri godine!
Kako to, pa lepo, kupili su biznis od prethodnih vlasnika. Novi vlasnik nije menjao ništa, ni izloge, ni enterijer, ni asortiman. Zadržao je taj socijalistički vajb niže srednje klase, cene iz 2007, i pravo da vam kažem, uvek su puni. Da su se odlučili za neki hipsteraj/fenseraj, verovatno bi ih kupci zaobilazili, jer su “uništili onako dobru pekaru”.
Zadržati što je bilo dobro, pa dodatno unaprediti
Verovatno najbolji primer nastavljanja legende su Višnjica restorani. Nekadašnji državni gigant u posedu ima Devetku, Ušće, Ima dana, Mornar, Lido, Tošin bunar i moj omiljeni, Stara Hercegovina. Kada su 2009. prešli u privatno vlasništvo, bilo je povoda za zabrinutost i gostiju i zaposlenih. Međutim, ne samo da nije uništen jak ugostiteljski brend, već se čini da rade bolje nego u najbolja vremena!
Naravno da sam morala da ispitam konobare Hercegovine, koji su mi rekli da je tome zaslužan gospodin Ratković, njihov direktor. Sačuvao je sve što je trebalo sačuvati (ljude na prvom mestu), unapredio sistem, privukao nove i mlade goste.
Čuvši kako se zaposleni izražavaju o menadžmentu stvorilo je kod mene još veću lojalnost – kada sam ja ta koja bira restoran, zna se, ako ne Hercegovina, onda neki drugi Višnjica restoran.
Ako kupujete biznis sa tradicijom i prepoznatljivim proizvodima ili uslugama, uvek imajte poštovanja prema onome što je prethodni vlasnik izgradio.
Iako su promene neizbežne, ne sme se desiti da se ukine ono što je emotivno i kulturno značajno za klijentelu. Nemojte kao varvarin zatirati vredne, lepe i prepoznatljive stvari, koje su vaš prethodnik izgradio, jer ćete verovatno naići na odbijanje onih koji su do juče bili redovni.
—
Sonja Martić je brend konsultant i vlasnica agencije hajduci.rs. Pomaže biznisima da stvore prepoznatljivost na tržištu i uspostave konekciju sa svojom ciljnom grupom.
—
Želite li da ispričate svoju biznis priču ili podelite perspektivu sa stotinama preduzetnika koji svakog meseca pregledaju Bizzy? Pišite nam!
Ovde su zatvoreni komentari.